Park prirode Hutovo blato predstavlja unikatnu prirodnu oazu smještenu na području opština Čapljina i Stolac i udaljen je samo 15-tak kilometara od Jadranskog mora. Priroda Hutovog blata uveliko prevazilazi našu standardnu impresiju koju dobijemo kada posjetimo određeno prirodno područje, ona se graniči sa maštovitim opisima bajkovitih pustinjskih fatamorgana u djelima arapske književnosti. Hutovo blato predstavlja jedinstvenu kombinaciju različitih biljnih i životinjskih staništa i vrsta u Europi, sa evidentiranih 256 vrsta ptica, 50 vrsta ribe, biljnih vrsta od kojih je svaka ljepša od naredne, sa isprepletanim sistemima vodenih kanala koji povezuju jezera kao Deransko, Svitava, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i mnoga druga. Rijeka Krupa, pritoka Neretve, kao glavna vodena arterija Hutovog, sve to lijepo povezuje u funkcionalnu cjelinu koja pokazuje da raj na zemlji doista postoji. Vođen dugogodišnjom željom da zadovoljim vječitu glad wildlife fotografa za divljinom, u dva navrata tokom ljetnih mjeseci 2019 i 2021 god. posjetio sam Hutovo blato. Nikad neću zaboraviti kako sam se osjećao u prvoj posjeti ovom dragulju naše prirode. U 07. 00 h vrućeg augustovskog jutra 2019 g., osvanuo sam u parku i sreo se sa vozačem brodice koji će me po dogovoru provozati po svim tim kanalima i jezerima Hutovog u potrazi za mojim drugarima- pticama. Potajna goruća želja jeste blizak susret sa mojom omiljenom grabljivicom orlom bjelorepanom koji se, prema tvrdnji domaćina, gnjezdi u Hutovom. Krenuli smo brodicom kroz kanale probijajući se u dijelovima kroz gustu vegetaciju. Odmah na početku vožnje pažnju mi je privukao vispreni vodomar koji je dobrim dijelom vožnje, brzo letio ispred brodice, sa jedne na drugu stranu, čas aterirajući na jednu granu čas ponovo hitro uzletivši, namjerno izazivajući da pokušam da ga uslikam, uživajući u tome. A zašto i ne bi uživao, ipak je ovo njegov dom i ima pravo da se smije mom razočaranom licu kada vidim da fotka nije uspijela 😊 Iznad je proletio i batokljun, ta zanimljiva ptica neobičnog izgleda koja podsjeća na mali tenk dok leti.
Vozili smo se relativno dugo kroz kanale, dok su sa strana iz vegetacije dopirali zvukovi raznih ptica kao savršeno uštiman jazz orkestar koji uspijeva izvući jednostavnu harmoniju iz disharmoničnog muziciranja. Bujna vegetacija je izvirala iz vode dubine 1,5-2 metra i ostao sam oduševljen čistoćom rijeke Krupe, tako da sam jednim zahvatom šake umio lice osjetivši jutarnju svježinu te zdrave vode.
Bitno je spomenuti da je ovaj prostor raj za one koji vole biljke, floru i floristiku, oni bi ovdje dušu nahranili (i saksije). 😊
Nakon dobrih 45 minuta vožnje kroz kanale Krupe izbili smo na plato veličanstvenog Deranskog jezera. Deransko jezero je veliko bajkovito jezero smješteno u samom srcu Hutovog i izgleda da svi putevi, sve te silne vodene kanalice vode do njega kako bi posjetioce doveli do velikog partya prirodne raznolikosti. Samo što smo izbili na njegov plato, stotine cvjetova lopoča i lokvanja stidljivo su otvarali svoje latice milovane jutarnjim sunčevim zrakama; veliko jato bregunica letjelo je oko brodice izvodeći vratolomne akrobacije, testirajući sposobnosti aparata i objektiva; žuta pastirica ponosno je pozirala na jednom od listova lokvanja da bi hitro uzletila ostavljajući mi u dar odličnu fotku.
Egzotične žute čaplje su izlazile sa svih strana iz šaše i trstike, leteći uokolo ili loveći svoj prvi jutarnji zalogaj. Žuta čaplja me je oduševila, obzirom da uopšte nemam priliku vidjeti ovu migratornu pticu jer se ne prikazuje često po mojim standardnim foto safari lokacijama, uživao sam fotografisati je u Hutovom gdje je sasvim ležerna.
Zamolio sam vozača da ugasi motor kako bih uživao u ambijentu. U životu nisam osjetio takav mir i tišinu koja je vladala na ovolikom jezeru, kao da je u pitanju samo mjesto na kojem je rođena tišina. Osjetio sam ogromnu privilegiju i zadovoljstvo što sam svjedočim ovakvom ambijentu. Nakon 10 minuta krenuli smo dalje prema mjestu gdje bi se navodno mogao vrtiti par bjelorepana i kojem jedino možemo prići brodicom. Lastavice, mali i veliki vranac, razne patke, eja močvarica, čaplja govedarica, grlice, zlatna vuga, virtuozni vodomar i mnogi drugi ukrštali su put sa objektivom, na moje opšte zadovoljstvo. Nažalost, i ovaj put nije bilo bjelorepana ali utisak svakako nije pokvaren jer su emocije opšteg doživljaja, zaista bile preplavljujuće.
Mnogo puta poslije ovog terena, asocirao sam sjećanja na ovu posjetu i gledao fotografije ispunjavajući prostor dnevne sobe žutom čapljom, jatima bregunica, visprenim vodomarom i divljim rastinjem. Nadam se da će te i vi poštovani čitaoci, na ovom blogu o Hutovom, ugledati nešto što će vam zaiskriti oko i zagolicati maštu.
Poželjno je u dugim i zagađenim zimama kontinentalnog dijela Bosne.
Almir Hukić