Mosorovac je močvara smještena ispod same putne komunikacije Prokosovići-Poljice u opštini Lukavac i upravo je tom putnom komunikacijom kao i dijelom brisanog prostora, odvojena od akumulacije jezera Modrac. Specifikum bare Mosorovac ogleda se u njenom položaju i periodičnom boravištu različitih ptičjih vrsta koje iznenađuju i ujedno pozivaju na akciju formalne zaštite ove bare. Kao wildlife fotograf, odnosno fotograf divljih životinja u njihovom prirodnom staništu, godinama posjećujem ovaj lokalitet i mnogo puta sam ostao iznenađen njegovim gostima. Oivćen navedenom, veoma frekventnom putnom komunikacijom sa jedne i rijekom Turijom sa južne strane, Mosorovac je močvara koja se ne može baš pohvaliti mirnim ambijentom u jednoj takvoj užurbanoj raskrsnici ljudi i dobara. Zbog toga iznenađuje da je par labudova prije nešto manje od 10-tak godina odlučio da nastani ovo područje i na svijet do sada izvede desetine mladih. Možda i ne iznenađuje, jer u Bosni I Hercegovini već decenijama traje masovna i brutalna kampanja uzurpacije, zagađenja i ekološke agresije na njenu vodu, zrak i zemlju. Životinjske vrste, tako bitne za održanje prirodnog poretka, jednostavno su primorane tražiti staništa koja gravitiraju na milost i nemilost ljudima, rizikujući sopstvenu egzistenciju. Taj par labudova je tokom ovih godina imao više manje standardan broj mladih koje godišnje izvedu na svijet i maksimalna brojka je bila 9 labudova, 2 odraslih i 7 mladih. Međutim, dana 11.02.2022 dobio sam informaciju od kolege fotografa Edina Delića iz Lukavca da se na Mosorovcu nalazi 25 labudova, kao nikad do sada! Sutradan sam osvanuo i prečešljao teren, na Mosorovcu se nalazilo 8 labudova dok se na širem pojasu ušća Turije u jezero Modrac nalazilo 15 labudova. Zaista, divnu scenu su priuštili ti gorostasi na vodi, kako hvataju zalet za uzlet, mlatarajući snažno krilima i odašiljući bučan eho širom Modraca.
Na neki naćin Mosorovac je personifikacija samog Modraca, u neravnopravnoj utakmici protiv okruženja, nebrige, zagađenja i konstantnog mjenjanja reljefa, Mosorovac kao i Modrac odgovora kontinuitetom staništa i boravišta raznih vrsta koja zaslužuju našu pažnju. Na Mosorovcu sam tokom ovih godina uspio zabilježiti prisustvo najvećeg orla u Europi- orla bjelorepana, zatim Mosorovac je jedno od lovnih područja migratorne grabljivice- eje močvarice, redovna pojava su svakako i ostale grabljivice kao škanjac mišar, kobac, vjetruška, velika i mala bijela čaplja, siva čaplja, razne vrste patki, kormorana, liske i druge razne ptice njegovog nemočvarnog rastinja, što se vidi iz priloženih fotografija. Nemočvarni pojas gustog rastinja koji se tokom rijeke Turije proteže ka planini Ozren, krije tajnu prirodne raznolikosti koja tek treba da bude otkrivena.
Za potrebe izrade svoje druge fotomonografije pod nazivom “Ptice Modraca”, izdanje 2021 g., u periodu od 5 godina napravio sam bazu od nekoliko hiljada fotografija životinjskog svijeta u njihovim staništima na jezeru Modrac i pripadajućim Mosorovačkoj i Šerićkoj bari. Sa punim pravom ističem da nužnost uspostavjanja zaštićenih staništa na jezeru Modrac kao i uspostavljanje bilo kakvog formalnog sistema zaštite i adekvatnog upravljanja kompletne akumulacije jezera Modrac, predstavlja imperativ pred kojim ne smijemo zatvarati oći i gurati takav jedan ekološki problem pod tepih.
Više od 50 godina regija Tuzle i sada Tuzlanski kanton plača danak razvoja bivše države i sada Bosne i Hercegovine u masovnoj kampanji prljavštine, zagađenja od strane najgoreg industrijskog i komunalnog đeriza koje čovjek može zamisliti. Na sramotu svih nas u Bosni I Hrecegovini, regija Tuzle, Lukavca, Živinica, Banovića, Gračanice, Kladnja sa blizu 500.000 ljudi grca u okruženju ogromnih površina zagađenog tla, šljaćišta iz Termoelektrane i rudnika, zagađenih svih riječnih tokova i jezera, najgore kontaminiranog zraka na svijetu i u prisustvu opasnih poliuretana bukvalno pred nosom. Sve to bez kilometra autoputa, ni kilometra izgrađenog normalnog regionalnog puta.
Zato ohrabruje informacija o sve većim povicima da se Mosorovac proglasi zaštićenim staništem, prvim u Tuzlanskom kantonu. Vratimo jedno po jedno našu zemlju, vodu, zrak, dok nije kasno jer ćemo za 20 godina biti primorani boriti se za svaki kvadratni metar potentne zemlje i vode.
Ovo nije samo priča lokalnog karaktera, ovo je priča svake opštine, svake mjesne zajednice u BiH.
Pokažimo na primjeru sređenog Mosorovca da nam djeca ne moraju ići u Njemačku u saznanju da sistem ne funkcioniše i da odgovornost u ovakvom poretku niko ne smije da prihvati.
Gospodo, zavrnite rukave i krenite sa poslom!
Almir Hukić