Dugo vremena sam imao želju da posjetim ušće Neretve u Jadransko more. Nebrojeno puta sam se pitao kako izgleda kraj spektakularnog puta jedne od najljepših bosanskohercegovačkih rijeka, zeleno smaragdne boje. Naravno, dodatan motiv je i što je to područje bogato pticama pa sam tražio i zadovoljštinu svoga neutaživog duha wildlife fotografa.
Neretva izvire na nadmorskoj visini od 1.100 m ispod planine Zelengore i u svom toku dugom 225 km prilazi kroz gradove: Konjic, Jablanicu, Mostar, Čapljinu u Bosni i Hercegovini i posljednjih 20 km kroz Metković i Opuzen u Hrvatskoj. Na svome putu u Neretvu se uljevaju 23 pritoke, biser do bisera, od kojih su najprepoznatljivije svakako: rijeka Rakitnica – jedinstvena kanjonska ljepotica u Europi, rijeka Neretvica -dospijela u fokus herojskom borbom građana protiv bahatog energetskog lobija u cilju sprečavanja izgradnje desetina hidrocentrala čime je izazvana i reakcija svjetskih organizacija i aktivista za zaštitu okoliša od kojih je najpoznatiji svakako glumac Leonardo di Caprio, zatim rijeka Buna – nesvakidašnja ljepotica koja svoj kratki tok završava spektakularnim ulijevanjem u Neretvu putem Bunskih kanala, rijeka Trebižat- koja na svome toku 9 puta ponire u zemlju i ponovo izvire i koja tvori fantastični vodopad Kravice, rijeka Bregava – ljepotica koja rashladjuje građane Stoca za vrijeme vrućih ljetnih dana. Ljepota Neretve ostavlja bez daha svakog tko ima sreće da položi oći na njenu zelenu boju, baš kao morska sirena koja omađija zanesenog mornara, tako i Neretva otvara najtvrdokornija srca. Svi smo imali priliku upoznati na rafitngu savršeno izvajane kanjone koje je Neretva, kao maestro Meštrović, strpljivo kroz vrijeme vajala, na oduševljene svih nas.
U rano septembarsko jutro 2021 g., stigao sam na ušče Neretve u Jadran. Sunce tek što je izašlo obasjavajući plodnu dolinu, otkrivajući kolorit biljnog i životinjskog svijeta. Na hiljade lastavica gozbile su se u vratolmnim akrobacijama koje su više podsjećale na Red bull takmičenje sportskim avionima nego na doručak. Na velikoj površini plitke močvarne delte koja je mješavina rijeke i mora, svoj prvi zalogaj su tražile i mala bijela čaplja, siva čaplja, morski kormorani, riječni i morski galebovi, žuta pastirica, patkice. Netipično, po brojnosti je dominirala mala bijela čaplja, koja se graciozno kretala kroz pličak, pokazujući raskoš perja na jutarnjem suncu. Na obližnoj grani sa moje desne strane stojala je egzotična pčelarica, miljenik objektiva svakog wildlife fotografa, čekajući da zgrabi nekog kukca. Jedan kormoran je, u za njega tipičnoj sceni, sušio širom raširena krila, stojeći na grani koja je virila iz pličaka u jednom od mnogih rukavaca na ušću.
Delta Neretve je izuzetno plodno područje gdje se uzgaja razno voće i povrće od mandarina, grožđa, paradajza, lubenica i drugih. Bogatstvo područja su prepoznale i institucije i delta Neretve je od Metkovića sve do ušča od 1992 g. pod zaštitom Unesco-a kao prirodno blago.
Sija naša zvijezda najjače na samom kraju 😉
Na plodnost ovog područja zaslužna je Neretva koja od samog izvora, iz dubina bosanske zemlje iznosi bogate minerale i dužinom svog čitavog toka kupi razne hranjive tvari da bi pogostila, sa druge strane, bogati Jadran, svojom hranjivom trpezom. Noseći u svojim njedrima najbolje iz BiH planina, ona svoj put završava mirno i dostojanstveno, istinskim prirodnim spektaklom, uljevajući se u Jadran, udahnjujući u njega veliki dio bosansko-hercegovačke duše. Pri svome kraju već poprima plavu boju od prodora mora ali kada se dobro zagledate u njenu dubinu ili neposredno pored obale i dalje se nazire prepoznatljiva zelena boja. Ne da se naša ljepotica do samog kraja.
I nije čudo što je Jadran tako divan kada ga ljubi smaragdna rijeka.
Almir Hukić