Kod planiranja godišnjeg odmora, u sada već idealističkoj prijepandemijskoj 2018 godini, odlučili smo da prije mora provedemo par dana na lokaciji u BiH koju ranije nismo pohodili. Odluka je pala na Ramsko jezero, taj istinski biser prirode koji je nesvakidašnjom ljepotom zanio stotine slikara i landscape fotografa da ga ovjekovječe u nezaboravnim djelima svojih kistova i aparata. Vrijeme je došlo i da jedan wildlife fotograf da svoj doprinos u fotodokumentovanju čari ovog bajkovitog mjesta 😉. Rezervisali smo 3 dana početkom augusta 2018 g. u smještaju Seoska kuća Vidikovac u mjestu Rumboci iznad samog jezera. Iz pravca Sarajeva u Jablanici se skrene desno i krivudavim putem se vozi do Rame. Put je nezgodan sa dosta krivina, ali za entuzijaste čija duša žudi za novim predjelima, nije veći izazov. Vozeći strmim i vijugavim asfaltom do Seoske kuče Vidikovac, znam da sam se zapitao: da li ćemo na kraju stići na vrh planine, čovječe!? Međutim, penjući se do kuće, jezero se nalazilo iza mene tako nisam uspio vidjeti kakva se scena skriva iza leđa samo čekajući momenat da se pokaže i potvrdi odlično bookiranje lokacije. Tegleći stvari iz auta, sretan što smo stigli, izbio sam u dvorište Seoske kuće Vidikovac.
Na takve momente ništa vas ne može pripremiti i u tome leži draž Bosne i Hercegovine, što vas čitav život može ostavljati bez daha ovakvim prizorima. Razumio sam u tom momentu sva ona djela slikara jer kompletan ambijent Ramskog jezera upravo izgleda kao akvarel po čijoj zelenoj podlozi je maestro pljusnuo plavu boju koja se tajnovitom dinamikom rasporedila u savršenu kompoziciju koja plijeni i oči i dušu. Niti jedno jezero nema ovakav landscape efekat a konkurencija je zaista velika. Ne možeš ga se nagledati, kao posesivno malo dijete ili nacifrana dama koja se sedmicama brižno spremala da je izvedeš na bal, ne dozvoljava da skreneš pogled sa njega. Ne, nikako! Uglavljeno između planinskih masiva Raduše, Ljubuše, Makljena i Vrana, Ramsko jezero izgleda kao da je netko otkinuo djelić ambijenta sa nepresušnog izvora mladosti i donio ga na poklon ljudima da se pomlade samim pogledom na njega. Ne trebamo čekati završetak života i žuditi za rajem kao nagradom za naše napore u ovom životu. I raj i pakao se nalaze na zemlji, a jedna od tipičnih rajskih scena svakako jeste Ramsko jezero.
Ramsko jezero je vještačko jezero napravljeno 1969. godine i karakterišu ga mala ostrva i naravno poluostrvo Šćit sa divnim franjevačkim samostanom. Lokalitet samog jezera je pogodan za sve vrste outdoor aktivnosti od veslanja, ribarenja, planinarenja, šetnje, trčanja, biciklizma i najviše kuliranja 😊.
Ne odlikuje se urađenom infrastrukturom i hotelskim kapacitetima, i kao takav nije idealan za turiste i posjetioce koji traže vrhunski komfor koliko za avanturiste i raju koja želi da osjeti mir i ugođaj vrhunske prirode i tradicionalno gostoprimstvo lokalnog življa. Kada smo već kod gostoprimstva, od srca preporučujem smještaj u Seoska kuća Vidikovac – (https://www.facebook.com/seoskakucavidikovac) u kući rađenoj sa puno ljubavi, golim rukama, po uzoru na stare kuće na području Rame. Domaćini Antonia sa mužem i divnom djecom postaraće se da se osjećate ugodno svake minute boravka uz najbolji doručak na svijetu.
Drugi dan boravka probudio sam se relativno rano. Vruće augustovsko sunce već je pržilo kamen na okolnim kamenjarima. Dok sam u dvorištu hranio dušu i oči panoramom jezera začuo sam krik iznad glave. Nekih 30-40 m iznad letilo je par grabljivica, u prvi mah pomislio sam da su škanjci međutim zrno sumnje je ostavio krik koji je bio nešto drugačiji. Utrčao sam u kuću, uzeo aparat i krenuo fotkati. Letjeli su lagano, u kružnim ponavljajućim naletima na moje opšte zadovoljstvo. U momentima zanesenosti, zaboravio sam da li su mi ispravne postavke na kameri i lensu, pa sam brzo korigovao i nastavio fotkati. Letjeli su iznad u kratkim brišućim letovima i zatim odjezdili dalje. Nastavio sam ih posmatrati dok se nisu izgubili iz vida. Kakav početak godišnjeg pomislio sam!
Kasnije sam dobio ID od jednog ornitologa da je u pitanju orao zmijar na migraciji. Kako sam se obradovao, moj prvi susret za egzotičnim zmijarom koji je letio iznad vrućeg kamenjara tražeći brzi jutarnji zalogaj u obliku zmije ili guštera. Orao zmijar je grabljivica srednje veličine, sa rasponom krila do 185 cm i veličine do 65 cm. Na jesen migriraju u subsaharsku Afriku a vraćaju se u Europu na proljeće. Kakva fantastična ptica, evo dok pišem i obrađujem fotke za blog, oduševljenje me prožima od glave do pete.
Sretno drugari i hvala na druženju. Iako kratko ali cijenim ja to.
Nadam se da se vidimo ponovo, na novom bajkovitom komadu bosanske zemlje u jutro okupano suncem.
Almir Hukić
23.01.2022